Dr. Ante Starčević
 Dr.
Ante Starčević, političar, književnik i filozof, rodio se u
Žitniku, kod Gospića, 23. svibnja 1823,. a umro u Zagrebu 28.
veljače 1896. Pučku školu pohađao je u Klancu, kod Gospića,
a ostalo školovanje nastavio je u Zagrebu, Senju i Budimpešti.
Godine 1846. postigao je doktorat filozofije, a godine 1848.
prekinuo je bogoslovne studije u Budimpešti i vratio se u Hrvatsku.
godine 1861. do 1871. i od 1878. do 1896. bio je narodni zastupnik
u Hrvatskom Saboru.
Kao književnik pisao je pjesme, novele, eseje, satire i književne
kritike i prevodio je sa stranih jezika na hrvatski. Njegovi
prozni radovi prožeti su dubokim filozofskim mislima, a "Pisma
mađarolaca" ubrajaju se u najbolju satiru u ondašnjoj hrvatskoj
književnosti. vrstan je poznavatelj hrvatske književne baštine,
pa je 1850. priredio za tisak latinicom glagoljaški kulturni
spomenik "Razvod istrijanski" iz 1325.
Već u to vrijeme ima izgrađen pogled na hrvatski jezik, pa
se protivi jezičnim koncepcijama Srbina Vuka Karadžića i njegovih
sljedbenika u Hrvatskoj. s njima, kao i općenito sa srpskim
kulturnim krugovima, vodi oštre polemike o jeziku i odbacuje
Bečki književni dogovor iz 1850.
No, glavno područje Starčevićeve djelatnosti je politika. Zajedno
s dr. Eugenom Kvaternikom i Perom Vrdoljakom osnovao je godine
1861. Stranku prava, a kada je ta stranka pod utjecajem d.r
Frana Folnegovića iznevjerila pravaška načela on je napušta
i zajedno s dr. Josipom Frankom, Eugenom Kumičićem, dr. Milom
Starčevićem i drugim istomišljenicima 22. listopada 1895. osniva
Čistu stranku prava.
Dr. Ante Starčević, skupa s Eugenom Kvaternikom, utemeljitelj
je moderne hrvatske državotvorne misli i neumorni borac za obranu
hrvatske mnacionalne samobitnosti i uspostavu hrvatske državne
nezavisnosti. Tomu je posvetio cijeli svoj život. U sveslavenstvu,
jugoslavenstvu i srpstvu vidi smrtnu pogibelj za hrvatski narod,
pa im se prvorazrednim političkim i znanstvenim argumentima
u mnogim svojim člancima i znanstveno - političkim raspravama
( Ime Serb, Bi li k slavstvu ili kahrvatstvu, Pasmina Slavoserbska
po Hervatskoj, Stranke u Hervatskoj i sl.) suprotstavlja. ističe
veličinu i značenje hrvatskoga narodnoga imena, u kojemu se
zrcali hrvatska narodna duša i na kojemu treba graditi narodnu
budućnost. u državotvornom smislu protivi se bilo kakvim zajedničkim
poslovima i s Austrijom i s Ugarskom ili bilo kime drugim. Za
nj je Hrvatska pravno nezavisna država, a ako se ta nezavisnost
i stvarno ne poštuje, onda je to posljedica sile i bezakonja,
što ga nad Hrvatskom provode Austrija, Ugarska i kraljevi iz
Habsburške dinastije. Nezavisna hrvatska država, po Starčevićevu
učenju, politički je imperativ, bez koje nema sreće i napretka.
Narod koji ne teži za državnom nezavisnošću i nije narod, nego
je samo puk, množina čeljadi. Starčević tu hrvatsku državu vidi
na cijelom hrvatskomu povijesnomu području, ali, naravno, s
pristankom stanovništva koje na tomu području živi. S tim u
svezi je i njegovo poimanje naroda. on narod ne izjednačuje
s pripadnošću bilo kojoj vjerskoj zajednici, nego ga promatra
u povijesnoj perspektivi. po njegovu učenju, promjena vjere
ne mijenja narodnosnu pripadnost. zato je bosanskohercegovačke
muslimane, u skladu s povijesnim činjenicama, smatrao sastavnim
dijelom hrvatskoga naroda.
Ali Starčevićeva politička djelatnost se ne iscrpljuje u obrani
hrvatske nacionalne samobitnosti i državne nezavisnosti. On
se zalaže za socijalno pravednu, demokratsku i pravnu državu,
u kojoj će osobna prava i slobode svakog čovjeka biti zaštićeni
i zajamčeni. To se može postići samo u državi uređenoj na moralnim
načelima. Moral je za Starčevića temelj svakog uređenog društva,
a naročito države
U Starčevića nije bilo nesklada između njegova osobnog života
i onoga što je u politici propovijedao. Po tomu i po svojim
moralnim nazorima on je jedinstvena pojava u europskoj politici
svojega doba, a možda i danas. Za ta svoja uvjerenja on je bio
spreman i patiti. Cijeli život proveo je u oskudici, dijeleći
sa siromasima svoju zaradu, a neprekidno proganjan od ondašnjih
vlasti i u nekoliko navrata zatvaran.
|
|
